TAJNE IZLOŽBE - Galerija Studentski centar

Kustoski projekt Tajne izložbe bavi se istraživanjem cenzure umjetnosti nakon 1989. godine, a funkcionira kao interdisciplinarna suradnička platforma kustosa, umjetnika, povjesničara i povjesničara umjetnosti od kojih će svaki svojim kritičkim osvrtom, analizom ili projektom doprinijeti rasvjetljavanju složenih mehanizama cenzure i destrukcije umjetnosti koji su se razvijali unutar procesa postsocijalističke transformacije.
Projekt se realizira kroz postavljanje šest grupnih jedno-večernjih izložbi umjetnika, koje su se u tajnosti održale u nekoliko privatnih stanova u Zagrebu.

Novija historiografija u svojim narativima o velikim valovima destrukcije umjetnosti, koje dijeli na one do Francuske revolucije (ikonoklazam u Bizantu i ikonoklazam za vrijeme reformacije) i na one za vrijeme i nakon nje (ikonoklazam u Trećem Reichu), pridružuje i novu građu — ikonoklazam u zemljama bivšeg Istočnog bloka. Dok je ikonoklazam uzrokovan jasnim naumom i konkretnom doktrinom koja ga motivira, u analizama destrukcije umjetnosti koristi se i termin vandalizam — barbarski čin, koji je često rezultat gluposti, sljepoće ili nedostatka ukusa. Čineći distinkciju između ta dva načina destrukcije umjetnosti thus julius von vegh individualnom vandalizmu suprotstavlja sistematski ikonoklazam.Uz ta opće poznata, turbulentna, povijesna razdoblja, zbivao se i nemali niz sistematski represivnih odnosa (zabrana izlaganja, zatvaranja izložbi) i ograničavanja umjetničkog izražavanja (ždanovština i cenzure umjetnosti u Sovjetskom Savezu i zemljama Istočnog bloka do 1989.), kao i niz drugih individualnih primjera, koji su ostali nevidljivi i nisu zapisani.
Povjesničarima umjetnosti problematika destrukcije umjetnosti nije osobito zanimljiva (Louis Rau na nju gleda kao na tabu, a peter moritz pickshaus kao na ‘ne-temu’). Tema cenzure umjetnosti ostala je posve zapostavljena. Komentirajući takvu situaciju david freedberg je rekao: ‘U ovom slučaju nedostatak interesa jednak je represiji.’ Sam pojam ‘cenzura umjetnosti’ je fluidan, nejasno je što podrazumijeva i rijetko se koristi kao sintagma. Možda nam u njegovom boljem razumijevanju može pomoći definicija pojma ‘cenzor’. Oxford English Dictionary nudi dva objašnjenja. Cenzor je u antičkom Rimu bio jedan od dva magistrata koji je izrađivao popis stanovništva i koji je bio odgovoran za javni moral. Drugo objašnjenje kaže da je cenzor službenik u nekim zemljama koji vrši inspekciju knjiga, novina, kazališnih izvedbi itd. prije njihovog objavljivanja, tj. izvođenja. Zadatak državnog službenika/cenzora je sprječavanje izlaženja nemorala i hereze u javnost, ali i sprečavanje svake vrste ofenzive prema vladi. Danas se termin cenzure najviše koristi u kontekstu govora o medijskim slobodama.

No, možemo li terminom cenzura odrediti i niz devastacija umjetnosti, kao i zatvaranja izložbi nakon 1989. ili je za njihovo pojašnjenje zgodnije koristiti već postojeću terminologiju (ikonoklazam, vandalizam, revolucionarni vandalizam, damnatio memoriae)?
Tema Tajnih izložbi, fokus oko kojeg su okupljeni suradnici na projektu, usmjerena je na razgradnju pojma cenzure u kontekstu vizualnih umjetnosti. Zanima nas unutar kojih se okvira pojam može odrediti. Još je zanimljivije postaviti pitanje može li se 1989. godina (odnosno u našem kontekstu 1991.) odrediti kao točka velike promijene u odnosu na cenzuru umjetnosti? Da li su represije i zabrane sloboda umjetničkog izražavanja nakon devedesetih postale snažnije i jačeg intenziteta ili se u tome pogledu nije mnogo toga promijenilo? Možemo li 1989. godinu, koja se danas gotovo simbolički shvaća kao rez sa socijalističkom prošlošću (nakon koje slijede tranzicijske transformacije bivših socijalističkih društava) uzeti kao polazišnu točku promjena u načinima na koje funkcionira cenzura u umjetnosti? Ili današnja hrvatska kulturna scena još uvijek živi na nasljeđu 1970-ih, zahvaljujući mnogo ranijem rezu/zaokretu, onom iz 1952. nakon krležina ljubljanskog govora? Jesu li pokušaji uključivanja naše scene u mehanizme neoliberalnog kapitalizma, putem stranih fondacija i tvrtki — kolekcionara umjetnosti, koji su se počeli pojavljivati tek nakon 2000., utjecali na promjenu u načinima cenzure i shvaćanja cenzure u području vizualnih umjetnosti?�Da bi razjasnile smjernice za analizu problema cenzure umjetnosti, Tajne izložbe su osmišljene kao istraživanje temeljeno na intervjuima, razgovorima i raspravama o gore navedenim pitanjima. U namjeri da postavimo stabilnu osnovu za daljnja čitanja cenzure umjetnosti nakon 1989. svaka izložba zamišljena je kao mali okrugli stol manjeg broja zainteresirane publike, a o cenzuri će se govoriti s tri aspekta.
Prvi aspekt podrazumijeva ideološku cenzuru, a usmjeren je na preispitivanje odnosa prema antifašističkim spomenicima koji su tijekom 90-ih u Hrvatskoj sustavno uništavani. Odnos prema spomeničkom nasljeđu dobar je poligon za iščitavanje preoblikovanja značenjskog univerzuma postsocijalističkih društva kako ističe katherine verdery u knjizi ‘Politika mrtvih tijela’ iz 1999. Činjenice iz hrvatske suvremene povijesti govore o nizu devastacija, rušenja i micanja antifašističke
memorijalne plastike (do sada je srušeno, devastirano i u stanju propadanja 2964 spomenika nob-u). Istovremeno su postavljani novi spomenici u službi nacionalnog okvira identifikacije (primjerice, od 2000. godine naovamo postavljena su
52 spomenika Franji Tuđmanu).

Dok u međunarodnom kontekstu postoji niz istraživanja i teoretskih osvrta o postsocijalističkom trendu nacionalizacije kroz podizanje ili rušenje javnih spomenika, u Hrvatskoj to nije slučaj. Struka je o tome iznimno malo govorila. U širem kontekstu odnosa struke prema antifašističkom spomeničkom nasljeđu postavljamo pitanje — zašto je to na margini i gotovo nevidljivo u službenim pregledima hrvatske umjetnosti 20. stoljeća?�Na tragu ove problematike Tajne izložbe će promovirati umjetnike koji se u svom radu referiraju na antifašističku memorijalnu plastiku i na spomenike koji su tijekom 90-ih patili od ideoloških manipulacija.�Drugi aspekt cenzure kojim se projekt Tajne izložbe bavi jest ‘izravna cenzura’. Od 90-ih naovamo svjedočili smo nizu slučajeva cenzuriranja, odnosno polemiziranja radova umjetnika i kustosa, koji su nerijetko završavali zatvaranjem izložbi ili micanjem radova iz galerija i javnih prostora. Da li su ti slučajevi odraz ‘nesporazuma’ koji su pak rezultat krivih, jednoznačnih interpretacija radova? Da li su polemike isprovocirane zbog nemogućnosti čitanja, odnosno shvaćanja metaforičkih značenja umjetnosti? Ili i u ovome slučaju možemo govoriti o cenzuri s ideološkim predznakom?�Što uopće znači pojam cenzure u suvremenoj vizualnoj produkciji? Dok je u totalitarnim društvima (bilo) jasno tko cenzurira i zbog kojih ideoloških pretpostavki, u zemljama razvijenog kapitalizma pojam cenzure je mnogo širi, neuhvatljiv, no zato ne i manje prisutan. Ako je moć danas uistinu sveprisutna, razgranata i kapilarna, moguće je da isto vrijedi i za cenzuru umjetnosti. Ideološke pozicije s kojih se cenzura provodi nisu uvijek jasno čitljive — one funkcioniraju na mnogo dubljoj razini i čine problem cenzure nevidljivim. Uvriježeno je mišljenje kako je danas u Zapadnom svijetu, a pogotovo u umjetnosti Zapada, sve dopušteno i kako ‘sve prolazi’. �No budući da poziciju moći u suvremenom Panoptikonu može zauzeti bilo tko, a promjenjivi odnosi moći prodiru u sve pore i segmente društva, cenzura također postaje raspršena i može je provoditi bilo tko — zato je i teško uhvatljiva. Kako bi rasvijetlili neke od gore spomenutih problema, u sklopu Tajnih izložbi promovirati ćemo kustose i umjetnike koji su se u svome dosadašnjem radu susreli s raznim oblicima direktne cenzure. Dio primjera cenzure umjetnika/ca starije generacije obraditi ćemo u formi intervjua, koji će biti objavljeni u popratnoj publikaciji izložbe.�Treća podtema Tajnih izložbi je metaforička cenzura, a okuplja umjetnike koji se bave autocenzurom, aspektima vidljivosti i nevidljivosti izlagačkih praksi i razotkrivanjem aktualnih društvenih ili pak posve intimnih pitanja.

Uvodnik Ivane Hanaček i Ane Kršinić-Lozice

TAJNE IZLOŽBE > > >