GORAN ŠKOFIĆ, Front(a) - Galerija Studentski centar

Goran Škofić FRONT(A)

Nove manipulacije u izoliranom prostoru

Samostalnom izložbom u galeriji SC Goran Škofić, jedan od najzanimljivijih videoumjetnika mlađe generacije predstavlja se samo jednim radom, novom videoinstalacijom koja se nadovezuje na umjetnička istraživanja iz serije radova s prethodne samostalne izložbe Bijelo. U novom projektu vizualno, koncepcijski i prostorno razvija i elaborira neke od elemenata koje je postavio u prethodnoj seriji radova, i koji se u širem kontekstu nadovezuju na istraživanja postavljena u nizu ranijih radova poput serije Corpus. To su samoreprezentacija, pozicioniranje i multipliciranje vlastitoga lika, ponavljanje, munipulacija, apsurd i igra. Međutim, Fronta donosi nešto drugačije odnose. Nešto je više usmjerena na prostor izlaganja i na percepciju promatrača. U ovom radu želja mi je bila postaviti video rad u prostorni kontekst i time se poigrati s percepcijom gledatelja i kontrastom prostornih odnosa veliko-malo, ističe Goran.
Ambijentalna, prostorna organizacija videoprojekcije i posebno njezinih auditivnih elementa ključni su nositelji novog djela, u kojemu umjetnik radi na intenziviranju doživljaja. Njegovi gradbeni elementi leže u prelaženju vizualnih granica i okvira djela, kako onih koji se tiču prostornog smještaja, tako i aktivnijeg uključivanja zvuka kao važnog formativnog elementa. Upravo se zvuku u Fronti posvećuje veća pažnja. On više nije nešto što tek prati sadržaj projiciranih slika, već značajnije sudjeluje u formiranju nevidljivog senzornog volumena prostora djela, audiovizualnog ambijenta koji se doživljava kao cjelina.

Bijelo je faza u mojemu radu koja opisuje eksperimetiranje s čistim ogoljelim tijelom (bez utjecaja pozadine), tvrdi Goran Škofić. I u ovom radu Škofić poseže s isprobanom taktikom korištenja vlastitog lika. Upotrebom crno bijele slike i hibridnog zvuka, pratimo slike vojske i vojnika, kolone, parade, prizorima koji kontinuirano teku, prolaze kadrom, predstavljajući masu uniformiranih tijela kao reprezentaciju moći. Multiplicira se tijelo umjetnika, odjeveno u konvencionalno tamno odijelo ozbiljnog yuppija, bez posebnih naznaka identiteta. Rad prikazuje običnog čovjeka, , koji umnožavanjem postaje neka vrsta korporacije, nastavlja autor.
Prolaženje jednog, dva lika, pa marširanje cijele vojske kao rijeke multupliciranih likova, te njihove permutacije osnovni su model koji čini radnju. Ti nizovi repetitivnih jednoličnih radnji s malim transformacijama, odvijaju se unutar jednostavne geometrije kadra. Radnja je smještena na bijeli pravokutnik podloge. Kamera je fiksirana iznad protagonista, iz ptičje perspektive, odozgo, donoseći sveobuhvatni pogled, u kojemu je čovjek, izoliran iz okoliša, izvan konteksta stvarnosti, predstavljen kao grafički znak na bespredmetnoj podlozi u hibridnom vremenu. Dokinute su naznake predmetnog svijeta kako bi se naglasila repetitivnost radnje. Audiovizualni zapis naglašava upravo repetitivnost pojedinih pokreta i radnje u cjelini. U njemu prepoznajemo artificijalnost prizora, njegov konstruirani karakter, kao sliku svijeta lišenog koordinata stvarnosti.

Branka Benčić

GORAN ŠKOFIĆ, Front(a) > > >