Pripovijedajući priču o gotovo distopijskom prožimanju prirode i napuštenih, grmljem obraslih kuća i okućnica Jasenaša, virovitičkoga prigradskog naselja koje polako nestaje pred okolnom šumom, Ana Kovačić koristi se narativnom strategijom pomalo nalik onoj magičnog realizma. Za magični realizam karakteristično je postojanje dviju suprotstavljenih perspektiva – one racionalne i one fantastične, kao i elemenata hibridnosti i ambivalentnosti, a koje je moguće detektirati kako na formalnom, tako i na sadržajnom planu izložbe Gdje je Jasenaš?.
Reljefna karta koja prikazuje selo dijelom je stvarna a dijelom izmaštana, čime se umjetnica udaljava od dokumentarističkog pristupa naraciji, gradeći priču o Jasenašu na subjektivnom, intimističkom diskursu. Šuma koja okružuje selo poprima gotovo nadnaravne karakteristike: ona je svojom širinom i područjem koje prekriva predimenzionirana, a promatrajući maketu, stječemo dojam kao da oko sela i ne postoji ništa osim te nepregledne šume, koja ga malo pomalo proždire. Sugestivni i atmosferom nabijen video rad U šumi prikazuje vrhove stabala kroz koje je ponegdje moguće vidjeti tek tmurno nebo u sumrak. Video nema tona, prati ga samo titl koji prenosi priču o stradanjima jasenaškog stanovništva u dva rata. I premda ne znamo čije riječi navodi umjetnica, naslućujemo kako je pripovjedač netko od starijih stanovnika Jasenaša, netko tko je proživio ratne strahote u Drugom svjetskom ratu, ali i u onom Domovinskom. Jasenaška šuma bila je poprište stradanja i ubijanja, no i utočište, mjesto skrivanja tamošnjeg stanovništva pred pogibelji. "Pokupili sve preko noći i tu ih u šumu oterali, poubijali. I onda smo bježali po šumi, pravili barake, kiša pada po nama…", kazuje neimenovani pripovjedač. Dinamika je i dramatika rada postignuta kontinuiranom loop projekcijom koja implicira cikličko ponavljanje zločina i ambivalentan odnos prema šumi koja, u očima malobrojnih preostalih stanovnika, predstavlja kako stratište tako i utočište. Anonimnost pripovjedača očituje se kroz odsustvo tona, odnosno njegova glasa, pridajući priči o ratnim stradanjima univerzalnost, dok gotovo sablasna tišina ovog videa kao da odaje počast žrtvama, ali i onima koji su nastavili svoj život u Jasenašu. Takvih više nema mnogo. U radu Forget-me-not/Prema Državnom zavodu za statistiku/Spomenik za posaditi, Ana stavlja u epruvete sjemenke potočnice, koja na mnogim jezicima nosi ime, odnosno zapovijed "ne zaboravi me" (eng. Forget-me-not, njem. Vergissmeinnicht). Broj sjemenki odgovara broju stanovnika Jasenaša, a na svakoj je epruveti navedena godina u kojoj je rađen popis stanovništva, od 1857. – 2011., kao i broj stanovnika Jasenaša te iste godine. Simbolika "obreda" brojanja sjemenki potočnice, kao i pomnog spremanja istih u epruvete, te u konačnici i sijanja potočnice, sadržava u sebi imperativ kako ne smijemo dozvoliti iščezavanje – ne samo Jasenaša, nego i sela kao takvog.
Iako izložba Gdje je Jasenaš? posjeduje svojevrsnu društveno angažiranu dimenziju: umjetnica se, unošenjem elemenata fikcije, od nje istovremeno i odmiče. Nju prvenstveno zanimaju intimne priče protagonista njenih radova, kojima pristupa sa simpatijom, neskrivenom subjektivnošću i bez imalo pretencioznosti. Te obične "male" priče stanovnika Jasenaša ispričane su u radu Kuće priče. Umjetnica odabire tri ruševne i napuštene kuće u selu oko kojih, na temelju pripovijedanja jasenaških starosjedioca, gradi priču o raseljavanju tamošnjih stanovnika: "Tu je živjela Snježana. Njezin otac se zvao Miro, majka Milka. Još su imali sina. Poslije ovog rata su otišli. Ne znam gdje su. Ili su na ovaj kraj. Ili na onaj kraj."
Magijske elemente Ana unosi u rad Nove priče opisujući susret s čovjekom iz Jasenaša koji u vosku "vidi" budućnost. Umjetnica ga ispituje o budućnosti Jasenaša, a ovaj odgovara kako nema nikakve budućnosti za Jasenaš, „nema nikog i nema ko doć", dok rad Do 2015., koji se sastoji od portretnih fotografija koje je umjetnica fotografirala na grobovima u Jasenašu, predstavlja epitaf nekim prošlim vremenima. Tih vremena prisjeća se njen sugovornik: "dok je tu bilo tristo cura, a sto dječaka, sunce ti žarko, onda je to bio život!". Danas, pak, ima dana kad selom prođe tek poneki pas, što umjetnica bilježi u video radu Ulaz/izlaz.
Svim radovima na ovoj izložbi zajednička je aura nostalgije, na način kako je vidi Svetlana Boym. Za razliku od melankolije, koja je vezana uz individualnu svijest, nostalgija se temelji na odnosu između individualne biografije i biografije neke grupe ili nacije, između osobnog i kolektivnog pamćenja. Kolektivno pamćenje stanovnika Jasenaša, koje se formira uslijed njihove međusobne interakcije, omogućuje konstruiranje zajedničkog tumačenja prošlosti, a tu interakciju Ana opredmećuje u radu 15.11.2015., grupnom portretu mještana fotografiranih ispred mjesnog doma. Primjerak ove fotografije umjetnica će pokloniti mještanima, a činom njena postavljanja u mjesnom domu postat će i sama, baš kao i umjetničina pripovijest o Jasenašu, dijelom biografije sela.
No, nostalgija kojom je prožeta izložba Gdje je Jasenaš? zapravo ne predstavlja "čežnju za nekim određenim mjestom, već čežnju za drugim vremenom – vremenom našeg djetinjstva i sporijim ritmom naših snova" (Boym).
Mirna Rul
Ana Kovačić rođena je 1986. u Zagrebu. 2010. Završila je kiparstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, a 2013. Nove medije na Odsjeku za animirani film i nove medije Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu. 2011. studijski je boravila na London Metropolitan Universityju, London, UK i University of Ulster, Belfast, UK, a 2009. na Indiana University of Pennsylvania, Indiana, PA, SAD. Od 2013. član je Hrvatskog društva likovnih umjetnika, a od 2014. član je Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika. 2015. osvojila je nagradu festivala Vizura Aperta u Momjanu. Živi i radi u Zagrebu.
SAMOSTALNE IZLOŽBE/SOLO EXHIBITIONS
2016. – Gdje je Jasenaš?, Multimedijalni kulturni centar Split, Split
2015. – Gdje je Jasenaš?, Gradski muzej Virovitica, Virovitica
2013. – 1:1, Popup 12, Esseker centar, Osijek
– Bez naziva (s Igorom Rufom), Plevnik-Kronkowska gallery, Celje, Slovenija
– 1:1, Galerija SC, Zagreb
2011. – Bez naziva (s Igorom Rufom i Krešimirom Katušićem), Galerija Antuna Augustinčića, Klanjec
2010. – Scena prva – rekonstrukcije (s Igorom Rufom), Galerija Vladimir Bužančić, Zagreb
2009. – Kind of space that time turns into, Miller Gallery, Indiana, PA, USA
IZBOR SKUPNIH IZLOŽBI/SELECTED GROUP EXHIBITIONS
2016. – T-HT@msu.hr nagrada, Muzej suvremene umjetnosti, Zagreb
2014. – U ritmu dodira, Klovićevi dvori, Zagreb
2013. – Mladi, mlađi, najmlađi, Galerija Ateliera Žitnjak, Zagreb
– Essl Art Award, Muzej suvremene umjetnosti, Zagreb
2011. – Extraction, Space gallery, Pittsburgh, SAD
– BokBok, Galerija Miroslav Kraljević, Zagreb
2010. – Rock, Paper, Scissors, Artist Image resource (AIR), Pittsburgh, SAD