Dalibor Martinis (Zagreb, 1947.) diplomirao je 1971. na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. 1978. odlazi na duži studijski boravak u Kanadu, SAD, Englesku i Nizozemsku. U početku usmjeren na područje proširenih medija (televizija, ambijent, instalacije, performance), od 1973. posvećuje se poglavito videoumjetnosti i eksperimentalnoj televiziji. Istražujući prirodu medija, posebno televizijske slike, usredotočuje svoju pažnju na problem univerzalne bipolarosti. U kasnijim radovima približava se postmodernom estetskom stanju u kojemu se odnosi i vrijednosti relativiziraju do apsurda. Izlagao je na brojnim samostalnim i skupnim izložbama u zemlji i inozemstvu. Sudjelovao je na XVI. Bijenalu u Sao Paolu, Dokumenti u Kasselu, na izložbi New Narrative u Muzeju moderne umjetnosti u New Yorku 1984. te na svjetskim festivalima videoumjetnosti.