VLATKA ŠKORO
POL ČOVJEK, PAUL NEWMAN
«Taj samopouzdani čovjek je spasitelj koji djeluje mračno jer je primoran djelovati u posrnulome svijetu…bio on Đavao ili…Krist…njegovo ‘pravo ja’ ostaje beznadno skriveno.» Tako Lewis Hyde definira takozvanog trickstera, u mitovima opisanog kao onoga koji je svijet učinio takvim kakav jest. Druga božanstva namjeravala su stvoriti idealan svijet, ali ovaj svijet – u svojoj kompleksnosti i dvosmislenosti, ljepoti i prljavštini – tricksterovo je djelo, i ono još nije dovršeno.
U svome kiparsko-istraživačkom radu Vlatka Škoro, polaznica poslijediplomskog studija kiparstva na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, spaja osobni imaginarij hibridnih stvorenja s novim tehnološkim mogućnostima, pomičući tako granice samoga medija. Antropomorfno predimenzionirano biće nastanjuje naš prostor poput glasnika iz neke druge dimenzije. Noseći ljudska i životinjska obilježja on ne pripada ni jednom od dvaju svjetova i uvlači nas u svoj vlastiti prostor mita. Jež je životinja bogata simbolikom, od proždrljivog stanovnika srednjovjekovnog imaginarija do mudrog i dobroćudnog šumskog zaštitnika čini se da je kadar u sebe primati nebrojena značenja. U folkloru i narodnim legendama često zauzima istaknuto mjesto, javlja se i u formi šumskog duha daidarabotchija u japanskoj mitologiji, a u slavenskoj legendi o vjenčanju sunca i mjeseca jež spašava čovječanstvo od sveproždiruće sunčeve vatre.
Gotovo intuitivno autorica svog ježolikog stvora zaodijeva blještavom zlatnom površinom koja titra na dubokom mat crnom poliesteru. Dok pristupamo mračnoj dvorani galerije dočekuje nas muklo odzvanjanje, zemljani zvuk koji se širi i lagano nas uvlači u mističnu atmosferu.
Valovi ritmičnog udaranja štapa o pod preuzimaju nas i odvode u stanje polutransa gdje vrijeme stoji, a zrak pleše. Gotovo nesvjesnim kazališnim postupcima autorica je zarobila naša osjetila u neprekinutom hipnotičkom plesu derviša. Golemi se šaman ljeska u mračnome dimu i pokušava nas prodrmati u tromoj uljuljkanosti naše stvarnosti – Beuysov kojot preuzima drugo obličje. Hibrid ne posjeduje crtanu dimenziju, ne djeluje bezazleno i doživljavamo ga kao dio svoje okoline, nekoga tko ulazi u naš prostor, a ne kao predimenzioniranu igračku u maniri Florentijna Hofmana.
Rad posjeduje snažnu kiparsku komponentu – riječ je o pravoj monumentalnoj skulpturi čija živa modelacija i vidljiv trag ruke naglašavaju mekoću i snagu tog golemog i pomalo nezgrapnog tijela koje se nadvija nad nama.
Elektromotor u pokretnoj ruci te moćan valjajući bas uz pojačane akustične efekte
stvaraju izuzetno sugestivnu atmosferu. Upravo u tom spoju tehnološkog i mitološkog leži prava vrijednost skulpture. Ovo stvorenje nije samo ljudsko-životinjski hibrid, ono je ujedno i spona između drevne duhovnosti šume i bioničkog svijeta tehnologije. Skulptura nije nužno vezana uz jedan topos, ovisno o tome gdje je smještena proizvodi nova značenja i generira socijalnu interakciju – promatrač obigrava oko nje, sklanja se, promatra iz prikrajka. Tama, blještavilo zlatno-crne refleksivne površine, gigantske dimenzije, dimni i zvučni efekti namjerno uzrokuju smetenost promatrača i barem na trenutak ga odvode u jedan međuprostor gdje se može odmaknuti od svega i vrlo osobno doživjeti rad i sebe u interakciji.To je lik koji nas na neki način izmješta svojim prisustvom – nemoguće ga je ignorirati i to ne samo zbog njegove veličine. Autoritet šumske mudrosti, životinje koja je istovremeno i dijete i starac, omekšan je autoričinim duhovitim pristupom projektu, vidljivim i u samom naslovu izložbe, u kojem uspijeva stvoriti pop efekt s dubljom pozadinom. Prema riječima autorice ovaj rad nije kritika, ali vrlo ozbiljno govori o svijetu i čovjeku, njihovoj simbiozi i zajedničkom kretanju. Hibrid upozorava, opominje, osvještava, ali uz osmijeh i zadirkivanje. Što nam ustvari poručuje?
Hoćemo li i mi začuti «Dinsdale!» te prije no što se osvrnemo panično tražeći Spinyja Normana dezorijentirani propasti kroz metaforičku zečju rupu?
Ana Bedenko
PRIJEVOD UVODNOG ULOMKA:
This «Confidence Man is a savior who only seems dark because he must work in a fallen world…if he might be the Devil or…Christ…his ‘true self’ is hopelessly hidden.»