KRISTINA_LENARD_Ukazanja

Fotografija je odavno prestala biti samo trag nečega što se uistinu dogodilo, trenutka ljudskog postojanja ili bilješka iskustva. Interpretativni potencijal kojim obiluje fotografski snimak i koji je oblikovan iskustvom zbilje i sudjelovanjem u njoj podređen je manipulativnom potencijalu medija.

Sredinom 19. stoljeća fotografija je prvi put korištena za dokumentiranje i istraživanje granica vidljivog i svijeta nevidljivog. Tada su i nastale prve dokumentacije ukazanja, za koje se vjerovalo da su duhovi s drugog svijeta. Vješti fotografi, svjesni ljudske želje za demistifikacijom, našli su način kako misterij zagrobnog života unovčiti – kada za novo fotografiranje ne bi dovoljno dobro isprali kemikalije s ploča, izblijedjele siluete prošlog snimka (uz tadašnju iznimno dugu ekspoziciju) preslikale bi se na fotografiju poput duha. Fotografija je tako postala najbolji dokaz za postojanje nematerijalnog – aure, duhova. Novootkriveni izum bio je neupitno uvjerljiv sve dok se u prikazima „duhova“ nisu prepoznala lica sugrađana.

Osjetljiva priroda interpretacije fotografskog snimka u uskoj je vezi s kulturnom i društvenom memorijom svakog čovjeka, a kompleksnost i slojevitost sveukupnog ljudskog znanja preslikava se na svakodnevne pojave. Psihološki fenomen koji to najbolje tumači je pareidolia, tj. percipiranje nejasnog i često slučajnog podražaja kao važnog i poznatog. Koliko nam se samo puta dogodilo da u stranoj zemlji ugledamo lice susjeda u potpunom strancu, da u oblaku prepoznamo animalnu formu ili da u vlastitoj sjeni vidimo zvijer? Ipak, najbolji primjer pareidolije je prepoznavanje svetaca u svakodnevnim pojavama, što usko vežemo s ukazanjem, tj. pojavom koja postoji samo u individualnoj percepciji promatrača.

U tom smjeru Kristina Lenard u svojim radovima propituje medij fotografije i njezina kamera nas „uvodi u optički nesvjesno (das Optisch-Unbewusste) kao što nas i psihoanaliza uvodi u nesvjesne nagone“ (Walter Benjamin). Pritom se poigrava s percepcijom promatrača, koji uglavnom gleda površno i vidi ono što želi vidjeti, tj. ono u što vjeruje. Skrivenim i mistificiranim detaljima fotografske kompozicije i kadra potiče promatrača na komunikaciju s radom, navodi ga da pažljivije gleda, otkriva detalje i propituje viđeno. Vještom manipulacijom fotografijom, koja se često smatra medijem najvjernijeg predočavanja, i pažljivo režiranim situacijama autorica želi unijeti sumnju u istinitost i realnost prikazanog. Stvarnost koja je prikazana u seriji od šest ukazanja nije stvarnost onakva kakva jest, već odraz svijeta obavijenog kulturnom i društvenom memorijom pojedinca koji tu stvarnost percipira.

Ciklus Ukazanja vezan je uz pareidoliju, a tematski se može podijeliti u dva dijela. Prvi se veže uz teme i simbole ikonografije Zapada, a drugi nas upućuje na neobične pojave (ghost-like apparences).

Ukazanja vezana uz zapadno kršćansku ikonografiju pružaju, onome tko ih prepozna, utjehu i utočište. Ona su kompozicijski prepoznatljiva, narativna i puna simbolike. Osvjetljenjem je postignuta željena atmosfera, naglašavaju se detalji i stvaraju ukazanja. Upravo je svjetlost glavni tvorac svih prikaza. Na Veronikinom rupcu odsustvom igre svjetla i sjene nestaje i ukazanje, u šumskom prizoru svjetlost stvara lik sveca, sunce se u objektivu lomi stvarajući aureolu i božansko oko iz kojeg se otvara trokut na prsima figure, a u sobi s prekrivenim stvarima, koju je netko napustio ili pak još nije došao, svjetlost koja dopire iz gornjeg desnog kuta stvara smiraj, sličan onome kod flamanskih majstora. Zagledamo li se pozornije u fotografiju prazne sobe uvidjet ćemo začudni moment – stopala koja sramežljivo izviruju pod bijelom draperijom i naslućuju neočekivanu nazočnost osobe. I drugi dio ukazanja iz ciklusa prožet je nizom skrivenih detalja koji upućuju na nekakvu ili nečiju prisutnost. Poput prizora prazne sobe što se reflektira u sjajnim balonima, koji su se razdvojili kako se helij dizao u smjeru neba, a zrak ostajao pri zemlji, i ukazuje nam na odsustvo subjekta – onoga tko je fotografirao. Ono što je u umjetničinom studiju bila vaza s cvijećem – mrtva priroda, ljepota puna prolaznosti, vanitas – tehničkom manipulacijom i produženom ekspozicijom postaje samo trag u kojem svatko prepoznaje ono što sam želi vidjeti.

Zanimljivo je i pomalo paradoksalno što medij fotografije kojim se umjetnica služi u isto vrijeme potvrđuje i negira postojanje ukazanja. Dokumentacijska fotografija kao takva svjedoči o vjerodostojnosti, a u ovom slučaju riječ je o namještenoj, nestvarnoj i manipuliranoj pojavnosti s kojom zavodi ljude i navodi ih da vjeruju u njezino postojanje. Unutar svakog prikaza autorica ostavlja prostor za višeslojna iščitavanja.

Ukazanja nerijetko prate bizarni tekstovi, nevjerojatna svjedočanstva i popularni natpisi u dnevnim novinama, koji istovremeno potenciraju senzacionalistički aspekt i provociraju hiper-komercijalni potencijal takvih iskustava, koji u svojoj srži predstavljaju duboko osobno, a nerijetko i religiozno iskustvo.

U svom radu Kristina Lenard kritički se osvrće na taj pomaknuti sustav vrijednosti. Kreće od suštinskih duhovnih vrijednosti i u obrnutom procesu, u kojem od lažnog čini stvarno, poigrava se s percepijom promatrača te izrežiranu scenu prikazuje kao realni moment – ukazanja.

Ovim radovima daje nam jasnu poruku – svatko vidi ono što želi vidjeti.

Karla Pudar

Beuysov_Omnibus_za_izravnu_demokraciju

 S namjerom da poveže politiku i umjetnost Omnibus za izravnu demokraciju u suradnji s građanskom inicijativom Više demokracije ove se godine zaustavlja u 12 gradova jugoistočne Europe gdje u suradnji s lokalnim partnerima i Goethe-Institutima organiziraju izložbe, diskusije i druga kulturna događanja. Omnibus na svom putu od 8000km iz Ljubljane stiže u Zagreb, a nakon toga nastavlja put prema Sarajevu.

Kultura promjene Studentskog centra u suradnji s Goethe-Institutom Kroatien organizira sljedeća događanja:

 

Petak, 11. rujna

od 10 do 14 sati – otvorena vrata OMNIBUSa na parkiralištu ispred Filozofskog fakulteta

18:30 otvorenje izložbe DIrektna demokracija u Galeriji SC

19:00 u Galeriji SC panel diskusija na temu: Joseph Beuys – borba za slobodni sustav obrazovanja i direktnu demokraciju; sudionici su: Johannes Stüttgen (učenik Josepha Beuysa), Dragan Zelić (zamjenik izvršne direktorice GONG-a), izaslanik Nezavisne studentske inicijative (FF Zagreb)

Subota, 12. rujna

od 11 do 14 sati otvorena vrata OMNIBUSa na Trgu bana Josipa Jelačića 

Mini-akcija Nezavisne studentske inicijative, 5 do 12

FUTURE_WAS_YESTERDAY_Samoorganizirane_umjetnicke_prakse_Ukrajine

Izložba Future was Yesterday je svojevrsni oproštaj s post-sovjetskim iluzijama i utopijama devedesetih.

Izložba će predstaviti videoradove , kao i brojnu videodokumentaciju umjetničkih intervencija u javnom prostoru. Sami radovi ne tematiziraju video medij, nego ga podređuju poruci, koristeći ga za bavljenje gorućim društvenim i političkim temama njihove mikro svakodnevnice.

Sudjeluju: R.E.P. group, SOSka group, Stanislav Voliazlovsky, Alevtina Kakhidze, Anatoly Belov, Ivan Melnitchuk, Vladislav Goldakovsky, Viktoria Begalska, Ksenia Hnyltska, Zhanna Kadyrova, Vladimir Kuznetsov, Yurij Kruchak, Yulia Kostereva, Dmitrij Moiseev, Lada Nakonechna, Ivan Bazak.

Izložba Future was Yesterday kustoska je koncepcija grupe R.E.P. (revolucionarno eksperimentalnog prostora), Kijev u suradnji s udrugom Slobodne veze, Zagreb.

PERFORACIJE_-_Tjedan_izvedbenih_umjetnosti

Cilj festivala je okupiti relevantne autore te otvoriti prostor autorima mlađe generacije i novim autorima iz zemlje i regije. Festival će pokazati i petnaestak predstava i projekata koji bi možda izašli van granica stroge definicije performansa, ali su autorski svakako zanimljivi u kontekstu stvaranja novog festivala i okupljanja relevantnih imena čiji je rad dovoljno nekonvencionalan za stvaranje platforme za budućnost nezavisne kulturne scene.

Festival se organizira u suradnji s Kulturom promjene SC-a u Zagrebu te Art radionicom Lazareti u Dubrovniku, a svakako se mogu istaknuti izvedbe So,so redatelja Branka Brezovca koji se odigrava u hotelskom apartmanu, gostovanje miljenika zagrebačke publike Ive Dimcheva i nastup Danijele Trbović u novoj produkciji Montažstroja. Neki od ostalih umjetnika i grupa koje nastupaju su Shadow Casters, BADco, Vlasta Delimar, Ksenija Kordić, i Dalija Aćin, a posebno izdvajamo gostovanje redatelja Bojana Đorđeva iz Beograda koji postavlja tekst Rio Bar Ivane Sajko, što će biti prvi put da se taj tekst izvodi u Hrvatskoj. Više o samom festivalu, programu i ulaznicama na perforacije/

ZAGREBAČKI DIO PROGRAMA:

ponedjeljak, 28. 9.

Dalija Aćin, Srbija

Meet the expectations – dueti

19:30, Kino SC,

Siniša Labrović, Hrvatska

Perpetuum mobile

20:00, Teatar &TD polukružna,

BADco., Hrvatska

Liga vremena

20:00, Jedinstvo, Trnjanski nasip bb,

Ksenija Kordić, Hrvatska

Želim biti

20:30, Teatar &TD polukružna,

Montažstroj, Hrvatska

T-faktor

22:00, Galerija SC,

Bojan Đorđev, Srbija

Rio bar 1. dio

kazališna serija o ratu i miru u 5 epizoda

(izvedba u dva dijela)

22:00 DZIU Medika, Pierottijeva 11

utorak, 29. 9.

Milijana Babić, Hrvatska

Duchampovi svjedoci

Zagreb, različite lokacije

Zvuk sjene,Hrvatska

ElemMomenti

19:00, Teatar &TD, polukružna,

Via Negativa, Slovenija

OUT

20:00, Teatar &TD,

Vlasta Delimar, Hrvatska

Ciklus: Erszebet Bathory

21:30, Galerija SC,

Bojan Đorđev, Srbija

Rio bar – 2. dio

kazališna serija o ratu i miru u 5 epizoda

(izvedba u dva dijela)

22:00 DZIU Medika, Pierottijeva 11, Zagreb

Ljiljana Tasić, Srbija

Obećana zemlja

22:00, Teatar &TD, polukružna,

Bacači sjenki, Hrvatska

Odmor od povijesti

24:00, kino Mosor, Zvonimirova 63,

srijeda, 30. 9.

Ana Hoffner

Movement. Privatized

19:00, Galerija SC,

Petra Kovačić, Hrvatska

Djelo(vanje)

19:30, Galerija SC,

Ivo Dimčev, Bugarska

Lili Handel

20:00, Teatar &TD

Josip Horvat, Hrvatska

Šesti stupanj

20:00, Galerija SC

Ivica Buljan / Mini teater, Hrvatska / Slovenija

Noć zaustavljena pred šumama

21:00, Teatar &TD, polukružna

Mala Kline, Slovenija

The End

22:00, Teatar &TD

Željko Zorica, Hrvatska

Digitalizacija spomeničke baštine i njena komercijalna eksploatacija

23:00, Restoran brze prehrane SC

PERFORACIJE_-_Tjedan_izvedbenih_umjetnosti_-_POZIV_ZA_PRIJAVU_RADOVA

Cilj Perforacija je iniciranje novih produkcija, poboljšanje prezentacijskih uvjeta te jačanje veza na nezavisnoj kulturnoj sceni. Program prvog izdanja Perforacija usmjeren je na okupljanje umjetnika iz Hrvatske i susjednih zemalja, čije se izvedbe temelje na plesnom, kazališnom i likovnom izrazu te prijelaznim i graničnim područjima različitih disciplina.

Za prijavu je potrebno:

– koncept rada / izvedbe

– tehničke potrebe

– CV

– fotografije ili info materijale prijašnjih izvedbi

Prijave slati mejlom na perforacije@gmail.com ili poštom na adresu: Centar za mirovne studije (za Perforacije), Pierottijeva 3/III, 10000 Zagreb.

Rok prijave je 26. 6. 2009.

Perforacije će uz prezentaciju radova biti i prostor susreta umjetnika s inozemnim producentima i direktorima kazališta i kulturnih centara iz SAD-a i Europe, koji su već najavili svoj dolazak.

Uz izbor umjetnika i radova po pozivu festivala, Perforacije pozivaju sve zainteresirane da predlože svoje izvedbene koncepte, odnosno performans u bilo kojem obliku ili žanru: body art, ritual, akcija, happening, intervencija, itd.

Odabrani prijedlozi bit će predstavljeni u okviru programa Perforacija te honorirana izvedba. Uz to nudimo i podršku u pripremnoj i produkcijskoj fazi prema potrebi projekta i našim mogućnostima. Podrška uključuje mogućnost rada u prostorima Studentskog centra u Zagrebu tijekom srpnja, kolovoza i rujna, participaciju u troškovima smještaja i puta umjetnika koji nisu iz Zagreba i druge mogućnosti prema pojedinačnim potrebama

Perforacije – tjedan izvedbenih umjetnosti je projekt udruge Domino, a organizira se u partnerstvu s Kulturom promjene SC-a iz Zagreba i Art radionicom Lazareti iz Dubrovnika.

Sveta_izlozba_Denisa_Kraskovica

Od samih početaka njegovi radovi dokaz su svestranosti, kako umjetničke, vidljive u virtuoznoj tehničkoj izvedbi, koja ne mari za medij (skulptura, slikarstvo, crtež, strip, video), tako i sadržajne, koja varira od životinjsko-biljnih i religijskih motiva, preko autoportreta i jednostavnih dosjetki do konceptualnih situacija s brojnim asocijativnim slojevima. Denis Krašković i dalje je "kriv" za apsolutno vladanje brojnim tehnikama, potpuno srčano predavanje radu, kulturalno vagabundstvo i neizmjernu dosjetljivost, mogućnost jednostavnog, ali sadržajnog izražavanja te za, kako bi naglasio Enes Quien, ljubav prema prirodi i slobodnim bićima u prirodi, poglavito životinjama.
Upravo iz toga proizlazi i odabir teme ove izložbe: sveti Franjo Asiški razgovara sa životinjama. Lik sveca okružen je s trinaest životinja koje s pažnjom slušaju njegove riječi dok mu, četrnaesta, ptičica, sjedi na podlaktici. Kipovi životinja po oblikovanju te završnom i vrlo važnom elementu Denisova rada – boji – odmah prizivaju poznatog jarunskog Kita, ali i mnoge manje poznate autorove izvedbe. Svinje, ovca, morski lav, kljucajuća kokoš prepoznatljivi su predstavnici svojih vrsta, no stilski pojednostavljenih karakteristika, što ih čini još umiljatijima. Sveti Franjo, iako stiliziran, u svojim je crtama ipak određeniji, jer on je glavni akter, onaj kojem su životinje okrenute, onaj kojega slušaju. Ujedno, on je jedini bez boje. Izdvojen kao prenositelj poruke koju veseli učenici rado prihvaćaju.
Postavljanje religijskih motiva u galerijski prostor kod jednog će dijela publike izazvati neodobravanje, a kod drugog slijepo poštovanje, oboje proizašlo iz površnog tradicionalističkog (ne)shvaćanja religije. No zastanite li malo, otvorite se za kontemplaciju i posvetite razmišljanju o Svetom Franji onoliko vremena koliko dnevno letite preko žutih stranica novina ili portala (hotimično ili ne). Postavite ga kao svojeg virtualnog prijatelja i vrijednosti će postati jasne. Umjetnikov odabir ovog sveca djelomično razumijemo kroz zajedničku ljubav prema životinjama, ali povezanost se očituje i na drugim razinama. Denisa se prepoznaje i po njegovim ekološki osviještenim radovima, kao što je ciklus ugroženih vrsta, a sveti Franjo zaštitnik je okoliša, što ukazuje na isti senzibilitet, u današnje doba nužan, ali svejedno rijedak. Poruke ovoga sveca, njegovo propagiranje nematerijalizma i ljubav prema gospođi Siromaštini bile su krajnost čak i u njegovo doba. Kapitalizam danas takav stav čini još ekstremnijim, u svom žrvnju on nam ne ostavlja ni trenutak slobodnog vremena u kojem bismo osvijestili te, za neku buduću generaciju, vrlo bitne teme. Katkad pogasimo sva suvišna svjetla, recikliramo papir ako je kontejner u blizini, ali svakog dana ponovo krećemo u istu nemilosrdnu borbu za opstanak u kojoj gotovo uvijek pokleknemo pred sumnjivim, ali lak(š)im vrijednostima.
Današnje zvijezde i idoli nude kratkoročnu besciljnu zabavu. Denis Krašković pred nas postavlja idola koji ima što reći, čiji su ciljevi svevremenski, evergreeni koje je većina nas putem pomalo zaboravila. Vrijeme je da im se ponovo posvetimo, što ovaj rad upravo od nas i očekuje. Svojom vedrinom i pozitivnim karakterom rad nije moralna prodika, već se urezuje u sjećanje i očekuje da mu se posvetite, da ga se prisjećate i iznova čitate. Ozbiljna tema pitanja vrijednosnog sustava i njegova gubitka sakrivena je iza vedrih, pomno odabranih boja.
Za početak sveti vas Franjo poziva da se pridružite životinjama i poslušate alternativu koju on nudi. Denis Krašković svojim će dojmljivim radom s vremena na vrijeme upasti u vaše sjećanje i u tom trenutku vas potaknuti na lagani osmijeh. Na vama je da prihvatite izazov i posvetite mu malo vremena, možda i donesete koju novu pozitivnu odluku. Zamislite što bi se desilo kada bi cijeli svijet učinio tako!

Marta Kiš

SC_Gallery_open_call_for_exhibitions_for_the_year_2010

SC Gallery supports works that include all types of cooperation (national and international ones), multidisciplinarity, interactivity and innovation.

Priority will be given to younger authors who can apply to the already existing concept – They are coming… (solo exhibition that includes cooperation with younger colleagues – curators). We also encourage works that activate other premises of the Student Centre:

• ITD Coffee bar
• PU Gallery (cinema lobby)
• Kiosk Gallery (east entrance)
• and all the other premises within the SC

Works in all art techniques and mediums can be applied (painting, sculpture, graphic, photography, installation, video, performance, ambient, spatial interventions, new media, happening…) and curatorial concepts. Artists and/or curators are expected to be prepared to give a sort of public talk about their work or the topic relevant for their work (artist talk, exhibition guidance, lecture/presentation etc.)

The application for the competition should contain:

• first name, last name, address, contact telephone number and an e-mail address
• curriculum vitae
• description of the project
• technical specifications of the project (dimensions, medium, necessary technical equipment)
• following material (photographs, digital documentation, audio, video)
• information on possible application of the same project / work for some other exhibition space!
(solely for the purposes of mutual coordination of the program and its financing)

Applications can be sent by e-mail to galerija@sczg.hr (specifying – for SC Gallery competition), or to the address Galerija SC, Savska 25, 10 000 Zagreb, or can be delivered personally in the Gallery every workday from 12 pm to 3 pm, or by an arrangement made by telephone.

Received documentation can be picked up after the competition is over until the end of the year 2009. After that date the gallery does not take responsibility for applied documentation.

Incomplete and late applications will not be taken into consideration.

For all the additional information please write to galerija@sczg.hr or call + 385 1 4593 602 / SC Gallery.

The competition is opened from May 20th until June 20th, 2009.
www.sczg.hr/galerija

HRVOJE_IVANCIC_Put_u_Kathmandu

Autor je na svojem putovanju prošao preko balkanskog poluotoka, Turske, Sirije, Irana, Pakistana, Indije i Nepala. Putovalo se raznim prijevoznim sredstvima tako da je dio puta do Teherana prijeđen kombijem dok je daljnji put nastavljen kombinacijom javnih prijevoza: autobusa, vlakova, minibuseva, autostopom. Fotoaparat je zakoračio u pogranična područja Pakistana i Afganistana poznatim po sukobima s talibanima ali većinom je bilježio kulturu i običaje naroda koji na tim prostorima žive. Ulice Istanbula, život beduina, portreti stanovnika pakistanskih gradova, izolirana plemena, hinduistički običaji samo su neke od tema uhvaćenih u oko objektiva.

Cilj sveukupnog projekta bilo je razbijanje predrasuda o pojedinim zemljama isto kao i bilježenje kulture i običaja pojedinog područja. Vrijedi spomenuti da je odlazak na neka mjesta, poput triju izoliranih dolina gorja Hindukuš, bio vrlo zahtjevan i opasan. Ne bi li se snimila samo jedna fotografija potrebno je bilo zaobići mjesta sukoba gdje se talibani bore za vlastitu samoupravu, voziti se džipovima kroz udoline i planinske lance Hindukuša te se na sličan način vratiti. Pješačenje sirijskom pustinjom ne bi li se sreli beduini također je zahtjevan zadatak kojem se treba posvetiti više nego je to na samoj fotografiji vidljivo.

Izložba dvadeset i jedne fotografije sažeti je put do Nepala na kojem je jasno vidljivo kako se kulture i običaji mijenjaju s odmicanjem na Istok. U današnjem vremenu brzih komunikacija i dobrih zrakoplovnih veza mnogi ne primjete razmolikost kultura našeg planeta. Mnogi jednostavno u trenu dođu iz točke A u točku B, a da nisu osjetili čar samog puta. Krenete li recimo kopnom tada cijela stvar postaje živa i opipljiva. Umjesto da se nalazite 8 000 metara u zraku vi putujete kroz sva divna i raznolika područja koja se, s napredovanjem puta konstantno mijenjaju. “Put u Kathmandu” želi izazvati upravo taj osjećaj raznolikosti i šarenila kugle zemaljske i pokazati da Svijet, iako globalan, još uvijek ima puno različitosti i dobrodošle heterogenosti.

Fotografije su snimljene kamerom Canon eos400d I nalaze se izložene u formatu 115×80 cm.

Natjecaj_Galerije_SC_za_izlaganje_u_2010._godini

Galerija SC potiče radove koji uključuju sve vrste suradnje (nacionalne i internacionalne), multidisciplinarnost, interaktivnost i inovativnost.

Prednost će imati mlađi autori koji se mogu prijaviti na već postojećo koncept Oni dolaze… (samostalna izložba koja uključuje suradnju s mlađim kustoskim kolegama). Potiču se i radovi koji aktiviraju prostore Studentskog centra:
• Cafe ITDa
• Galerije PU (predvorje kina)
• Galerija Kiosk (kod istočnog izlaza)
• te svi drugi prostori SCa

Prijavljivati se mogu djela u svim likovnim tehnikama i medijima (slikarstvo, kiparstvo, grafika, fotografija, instalacija, video, performance, ambijent, prostorne intervencije, novi mediji, happening..) te kustoske koncepcije. Od umjetnika i/ili kustosa očekuje se da su spremni na neki vid javnog razgovora o svom radu ili temi akutalnoj za njihov rad (artist talk, vodstvo po izložbi, predavanje/prezentacija i sl.).

Prijava za natječaj treba sadržavati:
• ime, prezime, adresu, kontakt telefon i e-mail
• životopis
• idejni opis projekta
• tehnički opis rada (dimenzije, medij, potrebna tehnika)
• popratni materijal (fotografije, digitalna dokumentacija, audio, video)
• informaciju o eventualnoj prijavi istog projekta / rada u neki drugi izložbeni prostor! (isključivo radi međusobne koordinacije programa i njihovog financiranja)

Prijave se mogu poslati na e-mail galerija@sczg.hr (s naznakom za natječaj Galerije SC), poštom na Galerija SC, Savska 25, 10 000 Zagreb ili osobno u Galeriju radnim danom od 12 do 15 sati ili po dogovoru na telefon Galerije.

Pristigla dokumentacija može se podići po završetku natječaja do kraja 2009. godine. Po isteku tog roka Galerija ne odgovara za primljenu dokumentaciju.

Nepotpune i zakašnjele prijave neće se razmatrati.

Za sve dodatne informacije možete se pisati na e-mail adresu galerija@sczg.hr ili zvati na broj telefona + 385 1 4593 602 / Galerija SC.

Natječaj je otvoren od 20. svibnja do 20. lipnja 2009. godine.